Приказивање постова са ознаком Zanimljivosti. Прикажи све постове


Svi su gledali kultni film "Lajanje na zvezde" i sećaju se scene u kojoj se Đuričko, koji glumi simpatičnog Tupu, trka s vozom.
Međutim, malo ljudi zna da je on umalo tokom snimanja upravo te scene poginuo, a ovaj detalj je otkrio direktor fotografije na filmu, Veselko Krčmar. Glumac je želio da odglumi što vernije, te je ignorisao znak ekipe kada je trebalo da se skloni sa šina i čekao da se voz približi. Počeo je da trči, ali se sapleo i pao.
Krčmar se priseća:
- Okliznuo se i pao. U trenutku sam se uplašio da će ga stvarno voz pregaziti. Bacio sam kameru, krenuo ka njemu, ali srećom, neko u blizini ga je već podigao. Kad je voz prošao, Nikola se pojavio sav krvav. Naravno, prekinuli smo snimanje, tresao sam se od straha - prenosi portal "Tračara".




CAM

Video format nastao snimanjem digitalnom kamerom u bioskopu. Jedina prednost ovog formata je u tome što se film može distribuirati odmah nakon prikazivanja u bioskopu. Mane ovako dobijenog video zapisa su brojne. Snimatelji su obično amateri koji nemaju ni stalak, niti sede uvek u samoj sredini u odnosu na bioskopsko platno, tako da se vide i brojna podrhtavanja na snimku kao i neprirodan položaj slike filma. Zvuk se snima preko mikrofona na kameri što doprinosi vrlo lošem kvalitetu zvuka i vrlo često se čuju i većina ostalih gledalaca koji posmatraju film (njihov žagor, smejanje, komentarisanje i sl). Kvalitet zvuka i slike: izuzetno loš.



TELESYNC (TS)

Ovaj format se često poistovećuje sa CAM formatom pošto je kvalitet video zapisa veoma sličan, ali ipak postoji razlika, uglavnom u audio zapisu. U TS formatu, audio zapis je kvalitetniji i ovaj format se uglavnom snima u praznom bioskopu ili na projekciji od strane profesionalca.



TELECINE (TC)

Ovo je format dobijen kopiranjem filma sa analogne filmske trake na digitalni medij. Kvalitet video i audio zapisa je u većini slučaja dobar i na ekranu je tokom celog filma prisutan vremenski brojač.



SCREENER (SCR)

Ovo je format koji predstavlja kopiju filma namenjen filmskim kritičarima ili u promotivne svrhe. Može biti dobijen sa DVD-a (DVDSCR) ili sa VHS-a (VHSSCR). Kvalitet slike i zvuka je približan dvd-ripu. Mane su sledeće: kod svakog se pojavljuje copyright poruka, s tim da se kod pojedinih filmova javlja samo ponekad i to na par sekundi, dok kod drugih ta poruka može biti prisutna za vreme trajanja celog filma. Druga mana je što se brojne scene sa screenera prepravljaju ili se potpuno izbacuju pre nego što dođu do finalnog DVD izdanja.



DVD-SCREENER (DVDscr)

Isti je kao i screener, s tim što se film prebacuje uvek sa DVD-a.



DVDmux

Nastaje kombinacijom videa sa DVDripa i zvuka sa nekog drugog izvora ( na pr. VHS).



DivX Re-Enc

Ovaj format je dobijen sa originalnog VCD izvora, s tim što mu je kvalitet izuzetno pogoršan usled reenkodovanja u mali DivX fajl kako bi bio što manje veličine i što brži za download.



R5

Predstavlja dvd format namenjen za region 5 (Istočna Evropa, Afrika, Indija, Severna Koreja i Mongolija). Kvalitet video zapisa je na nivou DVDRipa, a kvalitet zvuka je lošijeg kvaliteta pošto se kopiran sa TC snimka.



DVDRip

Dobijen ripovanjem zvaničnog DVD izdanja. Kvalitet zvuka i slike se vrlo malo razlikuju u odnosu na DVD izdanje, a pogotovo kod profesinoalaca kao što je nekada bio aXXo.



DVDR

Konačna verzija filma u nekompresovanom DVD formatu.



VHSRip

Prebačeni sa zvaničnog VHS izdanja. Uglavnom se prebacuju video zapisi koji se teško ili uopšte ne mogu naći na DVD-u.



TVRip

Video materjal snimljen sa kablovske televizije ili sa satelitske televizije (SATRip).



WORKPRINT (WP)

Predstavlja kopiju nedovršene verzije filma. U zavisnosti od verzije WP-a, njegov kvalitet može biti vrlo dobar a može biti i poprilično loš. Kod većine filmova je izostavljen odgroman broj scena, efekata i sl.



Watermarks

Filmovi ovog formata dolaze sa žigovima tj oznakama određenih kompanija. Te oznake se lepe na neki od uglova video zapisa.



HDTV

Format snimljen sa TV kanala koji se emituje u HD rezoluciji.



PDTV (SAT-RIP ili DVB-RIP)

Snimci sa satelitskih kanala visokog kvaliteta. U ovom formatu se uglavnom snimaju emisije i serije.



SDTV

Snimci sa televizijskih kanala standardne rezolucije (do 720×576).



HD-DVDRip

Kompresovana verzija HDDVD izdanja. Kvalitet je među najboljima, ali je ovaj standard "ugasen" 2008 i nasledio ga je Blu-Ray.



BDRip

Kompresovana verzija Blu-Ray izdanja. Najbolji kvalitet među ripovima.



Untouched Blu-Ray

Kopiran kompletan Blu-Ray disk sa svim dodacima, komentarima, menijima, cut scenama itd. Veličina materjala identična veličini na disku - 25 ili 50gb zavisno da li je source na Single layer ili Dual layer disku.



Blu-Ray Remux

Kopiran film bez rekompresije (zadržan originalan video i audio zapis) i prebačen u odgovarajući kontejner s tim što su uklonjeni dodaci. Znači, kvalitet filma je kao i u untouched verziji samo što su uklonjeni dodaci i takođe je sve smešteno u jedan kontejner radi lakše reprodukcije na plejeru. Veličina materjala je za nijansu manja od one na disku i obično je od 25gb pa naviše.



1080p rip

Ripovana remux verzija, pri čemu se zadržava originalna rezolucija video zapisa, najčešće i originalni bitrate audio zapisa, s tim što se virši kompresija video zapisa na niži bitrate pa je veličina konačnog materjala uglavnom od 10-25 gb



720p rip

Ripovana remux ili 1080p rip verzija (bolji je kvalitet ako je source remux) pri čemu se rezolucija smanjuje obično na 1280x720, a video bitrate na oko 4-8mbps. Veličine ovakvih ripova su uglavnom od 4-10gb



WebDL

Oznaka za verziju filma/serije koja je kupljena na iTunes store-u i onda enkodovana pri čemu se obično zadržavaju sve karakteristike source-a ili se smanjuje rezolucija na 720p kao kod WEB-DL 720p verzije.





Oznake scene


PROPER: Po pravilima scene, ko god izbaci prvi TELESYNC, pobijedio je u utrci za prvim izdanjem među grupama, međutim, kvaliteta prvih izdanja je ocajna, te ukoliko neka od grupa poseduje drugačiju verziju TELESYNCa koja je boljeg kvaliteta, dodaje se reč PROPER na direktorijumu novog izdanja kako bi se izbjegla zbrka i dupliciranje istog fajla. Mnoge grupe izbacuju PROPER izdanje samo iz očajanja sto nisu prve uspele da izbace TELESYNC. Razlog zašto je film PROPER mora da se nalazi u NFO.

LIMITED: film znači da je film imao limitirano prikazivanje u bioskopima, u ne više od 250 bioskopa.

INTERNAL: izdanja se rade iz više razloga. Klasične DVD grupe rade mnogo INTERNAL izdanja, s obzirom da ne žele da njihovo izdanje bude DUPE [duplirano], a objašnjenje za DUPE možete vidjeti dole. Takođe, nekvalitetni kino-ripovi su odrađeni INTERNAL kako ne bi smanjili ugled grupe koja ih je izbacila ili zbog već postojeće količine odrađenih ripova određenog izdanja. INTERNAL izdanje je moguce skinuti kao normalno na stranicama grupe koja ga je izbacila, ali se ova izdanja ne mogu širiti dalje bez dozvole site operatora. Neka od INTERNAL izdanja se pojave na IRC/Newsgroups, i to obično zavisi od naslova i popularnosti fajla.

STV: je skračenica od "straight to video" ili prevedeno "pravo na video". STV se nije još pojavio u kinima, te ga zbog toga mnogi siteovi i ne dozvoljavaju.

ASPECT RATIO TAGS :Oni se dele na WS što znaci WIDESCREEN ili 16:9 i FS sto znači FULLSCREEN ili 4:3

REPACK: Ukoliko grupa izbaci los rip, oni ce izbaciti REPACK koji ce popraviti problem.


Na Tarantina nije uticao samo onaj ko je žurio na autobus. Mislili o Kventinu da je prvi pravi postmoderni autor, ili pak da je glavati lajavi krelac, ne možete da mu osporite vikipedijsko (o da, ovo je reč) znanje o filmu. Pa čak i ako vam smeta što mu je svaki detalj omaž na nešto, morate da priznate da su ti pozajmljeni segmenti nekad i jedini dobri momenti filmova na koje se referiše. Kako reče Slavoj Žižek – lako je srati, ali treba to u pitu napraviti. Ni taj odnos naravno nije išao u jednom smeru, pa je i sam Tarantino porodio milion klonova i oponašatelja širom sveta. Osećali su se njegovi uticaji i u našoj kinematografiji (Do koske, Mehanizam, većina post-anđelskih Dragojevićevih dijaloga), sve dok se u kultnom domaćem ostvarenjuSkoro sasvim obična priča nije začulo jedno Šta sere taj Tarantino? Ali dobro, stavićemo na stranu tu maestralnu repliku, jer nas ipak više zanima drugi deo priče – Da li je moguće da je QT dobio ideju i iz nekog našeg filma? Mi ćemo vam reći da u to iz sveg srca verujemo i da ćemo u to pokušati da vas ubedimo, a vi kako hoćete, ili nam verujte, ili se složite sa onim što nam pre neki dan na Tviteru reče da glumimo neke postmoderne hipstere.

Jackie Brown (1997.) – Dama koja ubija (1992.)
12204909_10153931802151934_1045751241_n
Ukoliko ste čitali zbirku Filmadžijske priče Zorana Čalića (ako niste, nadamo se da će vam neko poslati u onoj akciji preko Facebooka) znate da je srpski Spilberg veliki Tarantinov fan. Ako pod fanom podrazumevate nekoga ko celu priču posveti odlasku u bioskop i gledanju Pulp Fictiona, od koga je očigledno video samo plakat, pa prepričava nepostojeći film sa crncem. Očigledno je ta spiritualna veza između njih kliknula, Kventin se domogao VHS-a sa četvrtim delom serijala Ćao inspektore, odlučio da negativni lik promeni u pozitivni i za glavnu ulogu pozove američku Snežanu Savić – Pem Grir.

Kill Bill (2003.) – Biće bolje (1994.)
12447418_10153931802506934_372461332_n (1)
Očigledno je da su braća kriminalci u ovom remek delu domaće komedije inspirisani obojenim lopovima iz Reservoir Dogsa, ali je Seka Sablić u ulozi mafijaške padrine, još očiglednije poslužila kao uzor za O-Ren Ishii, šeficu japanskog podzemlja, koju Nevesta u prvom delu KB-a preseče na pola. Seka ovde završi malo pristojnije (Olivera Marković je slučajno raznese kašikarom), ali kao i Lucy Liu zavodi red među podređenima gvozdenom rukom. Plus, umesto Morikonea, na odjavnoj špici piči Bojan Milanović.

Grindhouse (2007.) – Paket aranžman (1995.)
12625626_10153931802131934_1993759496_n
Do sada smo utvrdili da je Tarantino od samih početaka karijere dosta crpeo iz domaćeg filma što se tiče detalja, ali je u jednom trenutku rešio da pređe i na koncepte. Inspirisao se starom srpskom tradicijom omnibusa i sa prijateljem Robertom Rodrigezom rešio da napravi nešto slično. Ipak, stravu iz našeg naslova nisu mogli da prenesu, pa su se držali zombija i manijakalnih kaskadera ubica. Realno, kako da u američki film prenesete svu stravu Josifa Tatića koji objašnjava kako je pravio pauzu od jebanja, jer su mu se jaja usijala od trenja (prim. direktan citat).

Inglorious Basterds (2009.) – Pljačka trećeg rajha (2004.)
12583687_10153931802146934_539116048_n
Gde je poigravanje sa istorijom Drugog svetskog rata Tarantino mogao da nađe, nego u delu poznog Šopole po davno izgubljenom scenariju velikog stand up komičara Ljube Moljca. Glavonja i Kalauz doduše nisu ubili Hitlera, kao njihovi američki prijatelji, ali su ga zato ubili u pojam kad su mu opljačkali najveću banku u Berlinu. Tu je i fascinacija filmom (naši lopovi obožavaju bioskop), a i negativac švapski oficir, koji nije baš Kristof Volc, ali zato jeste baš Vojin Ćetković. Alternativna istorija u svom najboljem izdanju.

The Hateful Eight (2015.) – Točkovi (1998.)
12583874_10153931802161934_452794707_n
Ko kaže da mu nisu pali Točkovi na pamet dok je gledao poslednji Kventinov film, ili laže, ili nikada nije gledao jedan od najboljih domaćih filmova, što mu dođe gore nego da laže. Ako nam je kod gledanjaTočkova izgledalo da su uticaji Tarantina na Đorđa Milosavljevića veliki, kod HE je jasno da je inspiracija povratna. I QT je odlučio da snimi svoju verziju Deset ljutih gusara, samo je umesto neke srbijanske pripizdine, sve smestio na Divlji Zapad. Ne znamo da li mu Semjuel L. Džekson dođe američki Nikola Kojo, ali tu su negde po interesantnosti mesta u koja ih upucaju.

MARI themes

Омогућава Blogger.